hr/eng


Marko Ciciliani

line

07.05. / 22 sata / Marko Ciciliani | audiovizualna djela @ MM centar (65′)

Marko Ciciliani

Barbara Lüneburg – električna violina, tablet
Marko Ciciliani – elektronika, visuals, tablet

Marko Ciciliani (*1970., Hrvatska) je skladatelj, audiovizualni umjetnik i istraživač s austrijskom adresom. U fokusu Cicilijanijeva djelovanja je kombinacija instrumenata i elektronike, često u audiovizualnom kontekstu. Dizajn svjetla i lasera često je sastavnim dijelom njegovih djela. U zadnje vrijeme je više fokusiran na uključivanje live videa u svoje skladbe, na način da manipulaciju slike pridodaje proširenome instrumentalnom dizajnu. Umjetnička kombinacija zvuka i vizualnoga je također bila i temom njegova doktorskog istraživanja koje je napravio u sklopu doktorata na londonskom Sveučilištu Brunel 2010. godine. Karakteristika Cicilijanijevih kompozicija je da zvuk ne podrazumijeva samo apstraktni materijal, nego je on idiom oblikovan u odnosu na kakvu kulturu. Istraživanje komunikacijskoga potencijala zvuka zauzima jednako važnu poziciju u njegovom djelu, kao i njegova objektivna zvučna kvaliteta. Cicilijanijeva djela karakterizira konceptualan pristup u kojemu se aspekt klasične kompozicije, studije zvuka i medija, usko isprepliću. Različiti žanrovi u sklopu kojih se Cicilijanijeva glazba može čuti i vidjeti odražavaju njegove raznovrsne umjetničke aktivnosti. Njegova je glazba izvođena u više od 30 europskih zemalja, u Aziji, Oceaniji i u Americi. Bila je dijelom programa festivala i ciklusa koncerata elektroničke i eksperimentalne glazbe poput: Experimental Intermedia/NYC, Club Transmediale/Berlin, SuperDeluxe/Tokio ili NowNow Series/Sydney, kao i festivala instrumentalne glazbe poput:  Maerzmusik/Berlin, Wien Modern, Huddersfield Contemporary Music Festival, ISCM World Music Days i mnogih drugih.

Godine 2005. Ciciliani je osnovao grupu Bakin Zub, ansambl koji okuplja glasovite glazbenike s fokusom na uporabu tehnologije. U djelima za Bakin Zub Ciciliani stavlja naglasak na kombinaciju instrumentalnog pisma, žive elektronike i svjetla, laserskog i video dizajna. Od osnutka skupine, skladao je četiri djela za ovaj sastav i kombinaciju, od kojih su među recentnima Heterotopolis,koji je nastao u koprodukciji sa ZKM-om i praizveden je kao dio ARD Hörspieltage 2012. godine, te Suicidal Self Portraits, koji je praizveden u travnju 2014. godine na Forum Neue Musik Deutschlandfunk u Kölnu. 2009. godine Marko Ciciliani je nagrađen prestižnom stipendijom Villa Aurora Stipend, tromjesečnom umjetničkom rezidencijom u Los Angelesu. Također, iste je godine bio rezidencijalni skladatelj 14. skladateljskog foruma u Mittersillu (Austrija). Sa svojim projektima bio je u rezidencijama pri STEIM-u, ESS-u, ICST-u i ZKM-u.

Ciciliani je stalni professor skladanja kompjuterske glazbe i sound designa na Institutu za elektroničku glazbu i akustiku (IEM) Sveučilišta za glazbu i primjenjene umjetnosti u Grazu. Godine 2014.  Ciciliani je predavao na Ljetnim tečajevima za suvremenu glazbu u Darmstadtu, gdje je također bio održan njegov “portret” koncert. Često se pojavljuje kao izlagač na međunarodnim konferencijama o kompjuterskoj glazbi i medijskoj umjetnosti poput ICMC, SMC, ICLI, Sonorities i dr.

Formula minus One photo by Christina Hansen

Program:

Marko Ciciliani: Via, za živu elektroniku, live video i svjetlo (2015.)

Via (2015.) se temelji na filmskom materijalu koji govori o cestama i vijaduktima, a koji je snimljen s uređajem u ruci u Wellingtonu (na Novome Zelandu) te diljem Kalifornije (SAD). Djelo se bavi vrlo uskom vezom između zvukova i vizualnoga.Gotovo sve što se može vidjeti može se i čuti – pristup je to koji se u filmskoj teoriji naziva Mickey Mousing. Ipak, dok se sinkronizirano udvostručavanje medija većinu vremena upotrebljava kako bi se generiralo kongruencije i pojačane efekte, mene je osobito zanimalo istraživanje spajanja medija koje rađa neočekivane, ali koherentne rezultate. Premda se vizualni material često obrađuje do neprepoznatljivosti, plutajući karakter snimljenih cesta i auta u prolazu određuje osnovni karakter djela.

Marko Ciciliani & Yannis Kyriakides: 8’66”, za dva tableta i video projekciju (2012.)

8′66″ (2012.) je djelo nastalo u suradnji s Yannisom Kyriakidesom prilikom projekta “Double Music” ansambla Slagwerk Den Haag. Nadahnuti istoimenim djelom Johna Cagea i Loua Harrisona, skladatelji su zamoljeni napisati skladbu s jednim od njihovih najbližih suradnika. Kao što naslov sugerira, ovo djelo nosi neke slične osobine Cageova djela 4’33”. Tišina ili ne-izvedba igra važnu ulogu u ovome djelu, što je također referenca na još jedno Cageovo djelo: One11 igrani film koji se sastoji od snimljenih svjetlećih štapova, što je i glavni izvor vizualnoga materijala, sempliranoga i procesuiranog uz popratne loopove. Koristi se Cageov citat: “Ritam je sve što je nevažno”. On pojašnjava Cageov estetički položaj, ali i prikazuje poteškoću pri korištenju riječi kako bi se opisalo glazbu, zbunjivanje definicija. Ovaj citat dekonstruiran je i rekonstruiran vizualno, kao tekst-film koji je pozicioniran na svjetlosni film i povremeno pojačan niskim sinusnim tonovima. Originalna verzija ovoga djela bila je za šest izvođača s tabletima i video projekcijom. Čut ćete i vidjeti “kompaktnu” verziju za dvoje izvođača.

Marko Ciciliani: Formula minus One, za električnu violinu, senzore, živu elektroniku i live video (2014.)

Formula minus One (2014.) za početnu točku uzima motor sportskog automobila Formula 1, koji se drži za simbol muškosti kroz kombinaciju snage i brzine. Dok su svi vozači F1 muškarci, fascinatno je da, za razliku od brojnih drugih sportova, F1 nema odvojene kategorije prema spolu sudionika/ca. U teoriji, muškarci i žene natječu se jedni protiv drugih u sklopu istoga Grand Prixa. Bilo je nekoliko ženskih testnih vozačica (trenutno npr. Susie Wolff za Williams tim), nijedna nije uspjela ući u Grand Prix. Formula minus One kombinira video isječke utrka Formule 1 koje su manipulirane u stvarnome vremenu u kombinaciji sa živom elektronikom. Cilj je estetizirati i “de-maskulinizirati” ovu specifičnu sportsku disciplinu. Generirani video je glavni dio zapisa za izvođača koji stalno mora reagirati na njega i “navoditi” događanja kao u kompjuterskoj igrici.

Marko Ciciliani: Intersection, za živu elektroniku, live video i svjetlo (2013.)

Intersection (2013.) je djelo za živu elektroniku, live video i svjetlo. Vizualni materijal sastoji se od dvije video snimke križanja u centru Züricha koje su nastale u ljeto 2012. godine. Obje snimke su nastale iz potpuno istih pozicija, jedna tijekom dana, a druga tijekom noći. Ovo živahno križanje prikazuje ljude u prijelazu; kao pješaci, na biciklima, u autima ili u javnome prijevozu. U djelu Intersection brze promjene između ovih dviju snimaka i njihove izmjenične verzije u boji stvaraju iluzoran dojam inače statične slike. U drugome odsjeku, dvije “zumirane” slike istog snimljenog materijala fokusiraju se na skupine osoba. Ovdje su vizualno prošireni dodatnom uporabom fiksatora svjetla, proširujući tako vizualno polje u prostor. Zbog perspektive kamere na snimkama (tzv. “vojna perspektiva”), otvaraju se pitanja nadzora javnih površina. Atmosfera je pojačana uporabom isjeckanoga prijenosa policijskog radija koji je upotrebljen kao dio zvučnoga materijala.

Marko Ciciliani: Alias, za električnu violinu, živu elektroniku, svjetlo i laser (2007./10.)

Alias (2007./10.) vuče nekoliko metoda filmske tehnologije. Posebice me zanimala činjenica da se film bazira na brzoj izmjeni slika, koju vidimo kao neprekidni pokret. Stoga, stroboskopski efekt (brzi slijed vizualnih informacija koji mozak još uvijek prepoznaje kao zasebne slike) vrlo je usko povezan s filmskom tehnikom. No, za razliku od filma, percipira ga se kao vrlo stresnu informaciju. Tanka je granica u razlici u brzini koja razdvaja snažan osjećaj stroboskopskog vizualnog podražaja od glatke i stalne recepcije filma. Ipak, dok percipiramo film kao kontinuirani pokret, zveckajući zvuk analognog projektora i dalje otkriva mehanizme koji pri tome rade. U Aliasu me zanimalo kako prenijeti različite tehničke principe iz filma u glazbu. Primjerice, brza tremola su primjenjena na violinski signal, stvarajući akustički efekt stroboskopa i vizualnih artefakata kao moiré pattern. Nadalje, snimke filmskih projektora su korištene kao usko povezani zvučni materijal. Također, koristio sam zvučne isječke japanskih manga kao zvučni materijal. To filmu daje akustičku pristutnost, unatoč nedostatku njegove vizualnosti. U djelu je njegova vizualna kvaliteta zamijenjena kompozicijom svjetla i projekcijom geometrijskog lasera.

www.ciciliani.com

vimeo.com/channels/cicichannel

www.barbara-lueneburg.com