Alvin Lucier: I am sitting in a room (Farszky, Gagic, Gligo, Labos)

06.05. / 23 sata / Alvin Lucier: I am sitting in a room (Farszky, Gagić, Gligo, Laboš) @ Francuski paviljon (40′)

Alvin Lucier: I am sitting in a room (1969.)

Kaja Farszky – glas

Bojan Gagić – svjetlo

Nikša Gligo – uvod

Višeslav Laboš – snimanje i reprodukcija

Američki skladatelj i izvođač Alvin Lucier (*1931.) svakako je jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih ličnosti eksperimentalne glazbe. Bio je začetnik odnosno pionir na mnogim područjima glazbene kompozicije, izvedbe i zvučnih instalacija, uključujući istraživanja i upotrebu moždanih valova, akustike prostora , kao i prirodnih karakteristika zvučnih valova u glazbenim djelima. Kao istraživač akustičkog fenomena i slušne percepcije u većini svojih djela bavio se istraživanjem fizikalnosti zvuka, frekvencija prostora, kao i prijenosa zvuka putem fizičkog medija. Zajedno s Robertom Ashleyjem, Davidom Behrmanom i Gordonom Mummom bio je član utjecajne skupine Sonic Arts Union, a od sedamdesetih godina predaje na Sveučilištu Wesleyan. Nekoliko se njegovih djela smatra “klasicima” suvremene glazbe i ključnim djelima eksperimentalne glazbe: Music for Solo Performer (1965.), Vespers (1968.), Music on a long thin wire (1977.), kao i I am sitting in a room kojime je Lucier još 1969. godine započeo akustičko istraživanje rezonantnih frekvencija prostora i njihovu upotrebu u muzičkom djelu. Ovo potonje jest vjerojatno i njegovo najpoznatije djelo u kojem Lucier snima sebe kako izgovara tekst, zatim reproducira i istovremeno snima snimku u određenom prostoru. Novu snimku ponovno reproducira snimajući reprodukciju, nakon čega isti proces ponavlja određeni broj puta. Koristeći frekvencije prostora u kojemu izvodi djelo Lucier ovim postupkom dekonstruira narativni sadržaj izgovorenog teksta stvarajući muzičko djelo u kojemu na kraju ostaje prepoznatljiv eventualno ritam prvog izgovaranja teksta. Upravo zbog specifične akustike Francuskog paviljona čije će frekvencije prostora definirati odnosno kreirati kompoziciju ovo ključno i kultno djelo eksperimentalne glazbe izvodi se u sklopu trećeg Izloga suvremenog zvuka. Kratki uvod prije izvedbe napraviti će akademik Nikša Gligo koji je djelo izvodio 70ih godina prošlog stoljeća kao dio projekta 3 situacije x 15’ + 4 plesača Komornog ansambla slobodnog plesa KASP. Gligo je tada bio umjetnički voditelj Muzičkog salona i blisko je surađivao s Milanom Broš i KASP-om kojega je vodila, a njihov je zajednički projekt bio dio programa vanjske produkcije Muzičkog salona, praizveden u prosincu 1976. u zagrebačkom KSET-u, te izvođen kasnije i u drugim prostorima. U ovogodišnjoj izvedbi sudjeluje dizajner svjetla i multimedijalni umjetnik Bojan Gagić koji će svojim svjetlosnim umjetničkim odgovorom na Lucierov kompozicijski postupak i pristup obilježiti i međunarodnu godinu svjetla.

“I am sitting in a room different from the one you are in now.

I am recording the sound of my speaking voice and I am going to play it back into the room again and again until the resonant frequencies of the room reinforce themselves so that any semblance of my speech, with perhaps the exception of rhythm, is destroyed.

What you will hear, then, is the natural resonant frequencies of the room articulated by speech.

I regard this activity not so much as a demonstration of a physical fact, but more as a way to smooth out any irregularities my speech might have.”